Neprestano slušamo od managera o tome kako naše školstvo isporučuje stručnjake koji nemaju znanja potrebna da se snađu u modernim poslovnim sustavima. O tome koliko je naš obrazovni sustav inertan i slabo povezan sa zahtjevima tržišta rada može se puno govoriti i sigurno je da bi tu situacija mogla i morala biti puno bolja. Ono na što želim ukazati je da možda ni to ne bi riješilo problem.
Naime, poduzeća se u cijelom svijetu suočavaju s ovim izazovom iako su njihovi obrazovni sustavi daleko napredniji. Uzrok su možda i promjene koje su se dogodile u posljednjih stotinjak godina. Nekad je bilo uobičajeno da vam znanje koje steknete kroz redovno školovanje omogući da uspješno odradite svoj radni vijek. Bitno je istaknuti kako je to bilo vrijeme kada je prosječan ljudski vijek bio oko 40 godina, a da se je, s druge strane, veliko tehnološko otkriće dešavalo jednom u sto ili dvjesto godina (telegraf, parni stroj, pokretna traka). Zbog toga su dvije ili tri generacije mogle uspješno raditi koristeći potpuno isto znanje.
U međuvremenu, veliko tehnološko otkriće u pojedinoj branši počelo se dešavati svakih pedesetak, pa deset, pa svakih par godina do danas kada se nove tehnologije otkrivaju praktički na dnevnoj bazi (navodno nijedan proizvod iz današnjeg portfelja Hewlett – Packardaa nije postojao prije 2 godine!). Ta dostignuća onima koji ih iskoriste mogu dati značajnu konkurentnu prednost i rijetko tko si može priuštiti da ih ignorira.
Današnje vrijeme donosi to da upravo organizacije, a ne više fakulteti ili škole postanu najveći centri učenja u zajednici. Organizacije prestaju očekivati da će dobiti gotove ljude, ulažu u stvaranje suvremenog sustava stalnog usavršavanja, a zaposlenici, nakon što potisnu negativna sjećanja na školske klupe, iskušavaju suvremena obrazovanja i otkrivaju kako im ona mogu pomoći da lakše i bolje obavljaju svoj posao. Rukovoditelji, ali i cijele firme, više ne očekuju da bi „oni to već trebali znati“ već preuzimaju ulogu učitelja i trenera.
Cjeloživotno obrazovanje je neizbježno, ali je možda previše rizično puštati i očekivati da to riješi netko drugi ako želimo održati svoju konkurentnost. Da citiram svog omiljenog autora W.E.Deminga „Učenje nije obavezno. Nije ni preživljavanje“. Preuzmite svoj opstanak u svoje ruke!
You must be logged in to post a comment.