Motivacija je krhka biljka
Godinama pomažemo firmama da naprave najbolju moguću selekciju, ali i radimo na osposobljavanju menadžera i možemo potvrditi da je ovo vrlo čest slučaj.
Iako toga mnogi nisu svjesni selekcijski postupak odvija se obostrano: dok firma bira svog novog zaposlenika i kandidati biraju poslodavca i radno mjesto. I dok poslodavac na raspolaganju ima mnoge alate od testiranja do intervjua, kandidati se uglavnom oslanjaju na ono što im oni koji vode razgovore kažu, web stranice i pokoju glasinu do koje uspiju doći. Naročito kod manjih firmi vrlo često razgovore vodi direktor koji im objasni svoju viziju firme i radnog mjesta, a kako su direktori obično karizmatični, ta vizija bude vrlo privlačna kandidatima koji prihvate posao.
No, kada krenu raditi, nakon kraćeg pozdrava od strane direktora (ako i to) njega najmanje viđaju od svih. Vrlo često brzo shvate kako direktori nemaju baš jako dobru sliku o tome što se i kako zapravo radi, a oni su svakodnevno prepušteni na milost i nemilost direktno nadređenom voditelju/poslovođi. Poslovođe pak često nemaju dovoljno vremena da se bave “ovim novim”, a većina nije nikad naučila kako se prenosi znanje i podučava poslu. Zbog toga se ponašaju na način koji dovede do toga da motivacija s kojom je kandidat došao počne ubrzano kopniti. Nerijetko smo kandidate koje smo odabrali viđali sluđene i obeshrabrene nakon samo mjesec dana na novom radnom mjestu. Kad bi ih pitali kako je u najboljem slučaju bi rekli „Pa, plaća je na vrijeme…”, a mnogi su već ozbiljno razmišljali o novom radnom mjestu. Nadređeni bi pak komentirali kako „ovaj novi nije baš onakav kakav se je prikazivao i ne grize baš” i na sljedećoj selekciji inzistiraju da ovaj put svakako „testiramo lojalnost” jer im je onaj prošli otišao.
Sve se ovo ne dešava u lošoj namjeri – direktori često zaista nemaju vremena da se bave novim radnikom, a do njih neminovno dolazi „umivena” slika onoga što se zaista događa (poznati sindrom vodstva). Poslovođe su obično prezaposleni i često ne znaju bolje. Nažalost, motivacija je vrlo krhka stvar i kada je ne njegujemo svaki dan, naročito dok ne ojača, može nepovratno stradati zbog nejasnog objašnjenja zadatka, neumjesne kritike tokom procesa učenja ili osjećaja da nam se ne posvećuje pažnja. Zbog toga vrlo često nabrijani kandidati sa selekcijskog postupka koji se zaista zaljube u firmu i radno mjesto budu upravo oni koji se najviše razočaraju i teško oporave od tog razočarenja i naposljetku i odu.
Dobar selekcijski postupak prvi je korak ka tome da imamo motiviranu i sposobnu radnu snagu, ali sam po sebi nije dovoljan. Dobro razrađen plan uvođenja u posao, definiran mentor koji će se brinuti za osobu koja je tek došla i poslovođe koji razumiju motivaciju, znaju prenijeti posao i znaju podučavati i razvijati svoje ljude najmanje su podjednako važni. Kao što sadnja sadnice krasne biljke nije kraj nego početak brige do njezine cvatnje, tako ni odabir i zapošljavanje odličnog kandidata nisu kraj posla nego tek početak.
